Okupljanje tekstova hrvatskih latinista u digitalnoj zbirci navelo nas je - sukladno prirodi računala, koje nas primorava na maksimalnu eksplicitnost i dosljednost, a nudi visoku manipulabilnost uključujući i statističke izvještaje - da se pitamo koliko hrvatskih latinista i njihovih djela zapravo ima. Primijetili smo da dosad književna povijest to pitanje praktički nije postavila, kao što se nije ni pitala o odnosu "kanonskih" autora i djela prema cjelokupnom korpusu - kao što se nije pitala ni o kriterijima po kojima djelo ili autor ulaze u kanon. Digitalizacijom tekstova hrvatskih latinista dobivamo ne samo spremište metonimijski örmar za knjige" nego i istraživački instrument. Taj instrument u prvi plan stavlja razinu izraza i toj razini bliske pojave; slučajno ili ne, upravo je ta razina izostajala u dosadašnjim sintetičkim osvrtima na hrvatski latinizam. Mogućnosti digitalne zbirke ispitivali smo dosad na oglednim tekstovima; ono što predstoji jest taj örmar" maksimalno popuniti, i početi, na osnovi tako prikupljene građe, razmišljati o jezičnom i idejnom "profilu" hrvatskog latiniteta.