Tonko Maroević posvetio je supruzi pjesmu nakon njihove zajedničke posjete Živogošću. A onamo su išli da vide čuvene latinske stihove uklesane u liticu kraj samoga mora. Tonko ih je vidio po prvi put tada, a želio je da ih vidi pedesetak godina, otkad je o njima čitao kod Duja Rendića Miočevića