Treći rukopis, pisan na latinskom, znameniti je nadgrobni govor koji je Giovani Battista Tolomei (1653.-1726.), isusovac iz Pistoie, održao u crkvi sv. Vlaha 17. studenoga 1678., prigodom pogreba Nikolice Bunića, mučenika za slobodu domovine koji je radije umro u turskom progonstvu i tamnici nego da potpiše ugovor na štetu Grada. Nadgrobni govor jedini je književni trag dvogodišnjeg nastavničkog djelovanja Tolomeia u Dubrovniku gdje je od 1677. do 1679. bio profesor retorike u Dubrovačkom kolegiju, naučivši pri tome hrvatski jezik. Riječ je o znanstveniku čije djelo Philosophia mentis et sensuum (1969.) uključuje najsustavniji isusovački prikaz filozofije prirode prije Ruđera Boškovića. Govor o kojem je ovdje riječ tiskan je u Jakinu 1679. i zaslugom tiskara Martechinija pretiskan u Dubrovniku 1855., a rukopisne inačice Tolomeieva nadgrobnog govora za Nikolicu Bunića vrlo su rijetke, pa ovaj rukopis svjedoči o odnosu Grada i svećenika.