Rad se bavi analizom folksonomija, odnosno korisničkog označivanja kao alata u promoviranju uključivanja korisnika u kreiranje sadržaja i krojidbe vlastitog iskustva pretraživanja i pregledavanja Interneta. U radu se iznose glavne značajke folksonomija, razne teorijske podjele koje pomažu u njihovom razumijevanju, te njihovo korištenje u praksi. Isto tako, navode se uočene prednosti i nedostaci, te mogućnosti koje one mogu pružiti knjižnicama i poboljšati njihovo poslovanje i odnos s korisnicima. Istraživanje o odnosu korisnika prema folksonomijama provedeno je putem ankete, te je cilj bio utvrditi koliko su sami korisnici upoznati s konceptom korisničkog označivanja, kakva su njihova mišljenja i stavovi, te naposljetku, misle li da bi uvođenje opcije korisničkog označivanja pomoglo knjižnicama i knjižničnim katalozima te unaprijedilo njihovo funkcioniranje, ali i utjecalo na samu frekventnost korištenja kataloga, knjižnica i knjižničnih službi. Na kraju rada predstavljeni su rezultati istraživanja, te zaključak.
Pristupe sadržajnom označivanju možemo podijeliti na objektivne i subjektivne, gdje je objektivan usmjeren na opis dokumenta, a subjektivan na zadovoljavanje potreba korisnika. Rad proučava ova dva stajališta, koja se često navode i kao komplementarna, kroz usporedbu označivanja beletristike u katalogu Knjižnica grada Zagreba te korisničkog označivanja na najpopularnijoj mreži za društveno katalogiziranje, Goodreads. Budući da katalog koristi slobodno formirane predmetne odrednice kao način osiguravanja pristupa građi kroz pregledavanje (eng. browsing), rad ne proučava klasičnu opreku između kontroliranih i prirodnih jezika koja upotpunjuje dvije paradigme označivanja. Stoga se sadržajno označivanje promatra kroz označivanje prirodnim jezikom, koju karakteriziraju prednosti poput kreativnosti i slobode izražavanja, te nedostatci kao što su nedosljednost i semantička i morfološka nečistoća. Istraživanje proučava označivanje na katalogu te folksonomije djela na društvenoj mreži kroz fokus na strukturu i sadržaj odrednica i oznaka, posebice njihovog žanrovskog određenja, te ih uspoređuje kako bi se došlo do zaključka o sposobnosti stručnjaka da obuhvati cjelovitost sadržaja koji korisnici pronalaze značajnim u djelima.