Uloga knjižnice kao društvene ustanove jest pružanje usluge pristupa različitoj građi i informacijama građanima, ovisno o njihovim potrebama. Knjižnica brine o kulturnim, obrazovnim i informacijskim potrebama korisnika. Te potrebe razlikuju se ovisno o spolu, dobi, obrazovanju, interesima i položaju u društvu. Slijepe i slabovidne osobe su skupina korisnika s posebnim potrebama. No i oni imaju potrebu čitanja kao i ostali korisnici. U Republici Hrvatskoj postoji nekoliko klasičnih knjižnica koje su proširile svoje usluge opremom i građom za slijepe i slabovidne osobe, no Hrvatska knjižnica za slijepe je jedina takva knjižnica u Hrvatskoj. Osnovana je 1965. godine te ju koriste osobe koje ne mogu čitati standardni tisak, najčešće slijepe i slabovidne osobe. Podijeljena je u tri odjela: posudbeni, brajičnu tiskaru i studio za snimanje zvučne građe. Ovaj rad opisuje način rada brajične tiskare i snimanja zvučnih izdanja u studiju. Tisak knjiga na brajici je dug i skup proces, zato se sve više građe snima u zvučnom studiju. Zvučne knjige su brže gotove nego tiskane, a sam proces je jednostavniji i jeftiniji. Slijepe i slabovidne osobe, shodno razvoju tehnologije, sve više koriste zvučne knjige zbog čega se korištenje brajičnog pisma smanjilo.
If you need a book metadata management system, try using Google Books XML and a custom CSS to convert a list of ISBNs into a printable list with authors and titles (and ISBNs).
This project on the textual hand-with-pointing-finger symbol--what I will call the "manicule" for reasons to be explored below--grows out of a book-in-progress called Used Books: Reading Renaissance Marginalia, which is the product of my long-standing interest in the marks that readers make in books, particularly during the first century or two after the invention of printing.